Digitalizacija u službi ljudi: Intervju s ministricom za digitalnu transformaciju

Može li tehnologija učiniti državu humanijom? S ministricom za digitalnu transformaciju razgovarali smo o tome zašto digitalizacija nije samo pitanje IT odjela, nego prije svega pitanje hrabrosti lidera i povjerenja građana. Od sustava SKRINJA, koji uređuje državne podatke, do umjetne inteligencije koja birokraciju pretvara u nevidljivu podršku – istražujemo put Slovenije do 2030. Pročitajte kako će europski digitalni novčanik promijeniti našu svakodnevicu i kada kod nas možemo očekivati e-izbore.

Kako sami doživljavate digitalizaciju? Kako biste je opisali nekome tko smatra da to možda nije nužno potrebna tehnologija?

Digitalizaciju u osobnom životu doživljavam kao važan dio vremena u kojem živimo. Oduvijek su me zanimale napredne tehnologije, posebno s aspekta kako mogu unaprijediti procese, automatizirati upravne postupke, smanjiti broj pogrešaka, sniziti troškove te uštedjeti vrijeme ljudima i javnim službenicima te im olakšati rad. U svojoj karijeri sudjelovala sam u više projekata uvođenja IT rješenja, pri čemu sam se uvijek trudila da tehnologija ne ostane apstraktan koncept, već postane praktičan alat koji sustave čini učinkovitijima i korisnički pristupačnijima.

Istodobno sam, kao pravnica i dugogodišnja službenica javnog sektora, gdje sam puno radila s ljudima, vrlo pažljiva prema tome što tehnologija znači u praksi – za pojedinca i za njegovo svakodnevno iskustvo s državom.

Upravo ta kombinacija prati me i danas: razumijevanje i povjerenje u potencijal tehnologije, ali istodobno jasno svjesnost da digitalna rješenja nisu sama sebi svrha. Ako nisu razumljiva, dostupna i pravedna, mogu brzo stvoriti nove prepreke ili čak isključenost. Zato mi je važno da digitalizacija ostane humana, uključiva i u službi ljudi – danas, u doba umjetne inteligencije, još i više.

Sjećam se projekta u kojem je rješenje bilo tehnički izvrsno, ali je u početku naišlo na otpor jer ga nismo dovoljno dobro približili ljudima. Kada smo počeli razgovarati o njihovim svakodnevnim izazovima i uključili ih u traženje rješenja, odnos se potpuno promijenio. Od tada znam da su digitalizacija uvijek najprije ljudi i dobra komunikacija – a tek potom tehnologija.

U našem radu primjećujemo da na području uvođenja digitalizacije najveći izazov nije nedostatak pravih alata i znanja, nego interes uključenih. Drugim riječima, ključni ljudi često nisu spremni napraviti korak naprijed, nego ustraju u ustaljenim obrascima rada. Susrećete li se sličnim izazovima i na državnoj razini?

Da, s tim se izazovom i na državnoj razini često susrećemo. Danas je često problem digitalne transformacije spremnost ljudi – posebno voditelja – na promjene. Ustaljeni načini rada često su ugodni, ali istodobno koče razvoj.

Ključno je razumjeti da uvođenje tehnoloških promjena nije zadatak IT odjela. IT može osigurati podršku i rješenja, ali odgovornost za digitalnu transformaciju nosi vodstvo. Riječ je o voditeljskom, a ne tehničkom izazovu. Ako voditelji digitalizaciju doživljavaju kao sporedni projekt ili je prepuštaju drugima, do stvarnih pomaka ne dolazi.

Na državnoj razini to pokušavamo prevladati jasnim očekivanjima prema voditeljima, odgovornošću za rezultate te uključivanjem zaposlenika u promjene. Pritom je važno i da država daje primjer – pojednostavljivanjem postupaka, uklanjanjem administrativnih prepreka i usmjerenošću na korisnika.

Kao država bit ćemo uspješniji ako budemo imali više hrabrosti za promjene, manje tolerancije prema statusu quo i jasnu svijest da digitalna transformacija počinje odlukom vodstva da želi raditi drugačije – učinkovitije i u korist ljudi.

Kada u našem poduzeću pomažemo partnerima na području digitalizacije, uvijek najprije predlažemo uspostavu jedinstvenog podatkovnog skladišta u koje se slijevaju svi podaci. Gdje se nalazimo na putu prema jedinstvenom podatkovnom čvorištu, gdje će biti prikupljeni svi podaci na državnoj razini?

U posljednjih nekoliko godina na području podatkovne analitike u državnoj upravi napravili smo važan iskorak. Jedan od ključnih koraka bila je uspostava sustava državnog podatkovnog skladišta i poslovne analitike SKRINJA, koji djeluje kao horizontalna usluga na Državnoj informacijskoj infrastrukturi.

SKRINJA povezuje podatke iz različnih informacijskih sustava javne uprave i pretvara ih u pouzdane, usporedive i ažurne poslovne pokazatelje. Umjesto da tijela troše vrijeme i kadrove na prikupljanje i usklađivanje podataka, na raspolaganju imaju nadzorne ploče i standardizirana izvješća koja svakodnevno odražavaju stvarno stanje.

Time jačamo analitičku organizacijsku kulturu, racionaliziramo poslovanje i omogućujemo da se stručnjaci posvete stvarnim analizama i sadržajnim poboljšanjima procesa.

Sustav danas već uključuje opsežne skupove podataka koji utječu na javne financije, upravne postupke, kadrovske evidencije, nadzorne postupke i provedbu javnih politika. Osim infrastrukture osiguravamo i metodološku podršku, prijenos dobrih praksi, osposobljavanja te cjelovito vođenje razvoja – od uključivanja izvora podataka do njihove aktivne uporabe u odlučivanju.

U sljedećim fazama projekt nadograđujemo dodatnim sadržajnim područjima te razvojem prediktivne analitike. Naš je cilj da podaci ne budu samo prikaz prošlog stanja, nego i podrška strateškom planiranju i pravodobnom djelovanju.

SKRINJA nije samo informacijski sustav, nego temelj suvremenog upravljanja državom – usmjerenog na transparentnost, učinkovitost i donošenje odluka na temelju podataka u stvarnom vremenu. To ćemo područje i u budućnosti sustavno jačati, jer vjerujemo da je kvalitetno upravljanje podacima jedan od ključnih pokretača uspješne digitalne države.

Kada su podaci uređeni, dolazi vrijeme za umjetnu inteligenciju. Kako namjeravate u ministarstvu koristiti napredne algoritme (slično kao što ih mi koristimo za optimizaciju procesa kod partnera) kako biste poduzećima doista smanjili birokratsko opterećenje?

Umjetna inteligencija predstavlja priliku i za modernizaciju javnog sektora. U javnoj upravi prije svega vidimo prilike u pomoći javnim službenicima pri rutinskim, ponavljajućim poslovima i ondje gdje se suočavamo s velikim količinama podataka i sadržaja. Cilj je transformirati državu u responzivan, učinkovit i pouzdan sustav koji građanima i poduzećima nudi moderne, dostupne i kvalitetne usluge.

Na tim temeljima već razvijamo neke nove informacijske usluge. U fazi razvoja i postupne implementacije nalazi se podrška alatima umjetne inteligencije u sustavu za vođenje evidencije dokumentarnog gradiva (Krpan AI), gdje je primarni cilj optimizirati rad s dokumentima i pomoći javnim službenicima pri obradi opsežnih tekstova. Krpan AI uključivat će podršku za razvrstavanje ulazne pošte, razgovor s dokumentima, sažetke dokumenata i prevođenje. Državna tijela već su ove godine počela koristiti alat za anonimizaciju i pseudonimizaciju dokumenata, što donosi velike uštede vremena javnim službenicima. U fazi implementacije je i razgovorni asistent za portale državne uprave. Upravo implementacija prvih alata umjetne inteligencije pokazuje koliko su važni uređeni podaci i njihova interoperabilnost pri razvoju takvih rješenja.

Osim toga, umjetna inteligencija već je u uporabi u sustavu Pladenj kao alat za maksimalno povećanje propusnosti i stabilnosti cijelog sustava radi boljeg iskorištavanja podatkovnih izvora (učenje i predviđanje za praćenje i reguliranje podatkovnog prometa prema izvorima podataka). Također, na AKTRP-u je u uporabi sustav za praćenje poljoprivrednih površina uz pomoć satelitskih podataka.

Digitalna Slovenija 2030 postavlja jasan cilj – da do 2030. sve ključne javne usluge budu dostupne na internetu, korisnički prijateljske i međusobno povezane.

Upravo tu vidimo i sljedeći korak: daljnju automatizaciju i uporabu umjetne inteligencije koja će postupke dodatno pojednostaviti, personalizirati i učiniti pametnijima.

Umjetna inteligencija omogućuje iznimnu optimizaciju, ali istodobno izaziva strah od potpunog nadzora i zlouporabe biometrijskih podataka. Kako odgovarate na zabrinutosti da takav pristup otvara vrata sustavnom praćenju i nadzoru?

Umjetna inteligencija – posebno u području biometrijske identifikacije – otvara osjetljiva pitanja privatnosti, zaštite osobnih podataka i mogućeg nadzora. Važno je naglasiti da umjetna inteligencija sama po sebi ne znači nadzor. Presudno je u kakvom se pravnom i institucionalnom okviru koristi. U Europskoj uniji taj je okvir jasno definiran. Obrada osobnih podataka mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i nacionalnim zakonodavstvom na tom području.

Akt o umjetnoj inteligenciji, koji je usvojen 2024. godine, izričito zabranjuje određene prakse uporabe umjetne inteligencije koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za zdravlje, sigurnost i temeljna prava. Između ostalog, zabranjuje određene oblike biometrijske identifikacije na daljinu u stvarnom vremenu na javno dostupnim mjestima, osim u iznimno ograničenim i strogo definiranim slučajevima kaznenog progona. Osim toga, Akt o umjetnoj inteligenciji propisuje da sustavi umjetne inteligencije visokog rizika moraju ispunjavati stroge zahtjeve u pogledu upravljanja podacima, transparentnosti, ljudskog nadzora i sljedivosti. Nadzor nad poštovanjem pravila provode nadležna tijela, među kojima i Informacijski povjerenik, kako je određeno Zakonom o provedbi Akta o UI, koji je donesen krajem 2025. godine.

Europski pristup uporabi umjetne inteligencije jasno se razlikuje od pristupa u nekim drugim državama, gdje je uporaba UI često povezana s masovnim nadzorom. Najbolji odgovor na zabrinutosti javnosti jest dosljedna primjena pravila u praksi: transparentno djelovanje, jasne informacije o tome kada i zašto se UI koristi te učinkovit i neovisan nadzor nad provedbom zakonodavstva. U tom kontekstu pravna država predstavlja naše ključno i najjače jamstvo.

Europski digitalni novčanik (EUDI) trebao bi biti dostupan do kraja 2026. Hoće li to biti samo još jedna aplikacija na telefonu ili će postati “univerzalni ključ” koji će nam omogućiti da bez posjeta upravnom uredu ili banci sigurno unajmimo stan, otvorimo račun ili potpišemo ugovor bilo gdje u EU?

Europski digitalni novčanik trebao bi postati temeljni europski digitalni ključ za sigurnu identifikaciju pri javnim i privatnim uslugama, za pohranu i dijeljenje različitih potvrda te za stvaranje pravno valjanih elektroničkih potpisa diljem EU. Do kraja 2026. odnosno početka 2027. bit će dostupna osnovna funkcionalnost. Njegov stvarni “univerzalni” učinak ovisit će o postupnom prihvaćanju u državnim tijelima i privatnom sektoru (npr. spremnosti banaka, najmodavaca itd.) u sljedećim godinama. U ministarstvu ulažemo mnogo napora u uspostavu e-Novčanika jer ga doista vidimo kao „univerzalni ključ“ i ključni poticaj ubrzanom digitalnom poslovanju.

Što mislite? Hoćemo li u budućnosti kod nas ipak dočekati i e-izbore te time postići veću izlaznost? Posebno onih koji se inače ne odlučuju otići na biračka mjesta?

E-izbori su legitimna i često isticana ambicija svake digitalno napredne društvene zajednice. Međutim, izbori su jedno od najosjetljivijih područja demokratskog sustava, stoga standardi sigurnosti, pouzdanosti, transparentnosti i povjerenja moraju biti iznimno visoki.

Kod e-izbora nije riječ samo o tehnološkom pitanju, nego o pitanju povjerenja u demokratski proces. Sustav mora biti istodobno tehnički siguran od zlouporaba i kibernetičkih napada, pravno odgovarajuće uređen, organizacijski robustan i prije svega društveno prihvaćen.

Uvođenje e-izbora zahtijeva širok politički i društveni konsenzus. Osobno smatram da bi bilo razumno najprije razmotriti postupne korake, primjerice kod određenih vrsta glasovanja ili za birače u inozemstvu – uz istodobno osiguravanje najviših sigurnosnih standarda.

Što se tiče izlaznosti na izbore – digitalni kanal može olakšati pristup, ali sam po sebi ne rješava pitanje političke motivacije. Veća izlaznost prije svega je rezultat povjerenja u institucije i osjećaja da glas pojedinca ima težinu.

Ako zanemarimo trenutna zakonska i proračunska ograničenja – kako osobno zamišljate “idealnu digitalnu Sloveniju” za 10 godina? Možemo li se ugledati na Estoniju i prijeći na model “nevidljive države”, gdje građanin uopće ne mora podnositi zahtjeve jer mu država proaktivno (npr. pri rođenju djeteta ili odlasku u mirovinu) sama uredi sva prava?

To znači da građanin više ne ispunjava zahtjeve za prava na koja već ima pravo, da se podaci između institucija razmjenjuju sigurno i zakonito, da su usluge personalizirane, brze i dostupne 24/7 te da digitalni identitet omogućuje jednostavno poslovanje kod kuće i diljem EU. Estonija je zasigurno dokaz da je moguće izgraditi sustav u kojem država djeluje proaktivno.

I u Sloveniji već gradimo temelje za takav pristup – kroz povezivanje podataka, razvoj jedinstvenih registara, digitalni identitet i europski digitalni novčanik.

Ključno vodstvo pritom mora ostati poštivanje pravne države i zaštita osobnih podataka. Ljudska prava nikada ne smiju trpjeti na račun digitalne učinkovitosti.

Za deset godina želim Sloveniju koja će biti digitalno napredna, ali istodobno uključiva – tako da nitko ne bude isključen zbog dobi, socijalnog položaja ili nedostatka digitalnih znanja.