Destinacijsku karticu imamo. A što je s povezanom destinacijom?

Pametna destinacija nije ona u kojoj su digitalizirani brojni pojedinačni dijelovi. Pametna postaje onda kada ti dijelovi počnu međusobno komunicirati. Danas tehnologija sve to omogućuje. Dakle, problem je negdje drugdje …

U Sloveniji nemamo upravne regije, kao što su u Hrvatskoj županije. Slovenska turistička organizacija Sloveniju dijeli na četiri turističke makrodestinacije. Podjela je prilično logična i predstavlja četiri krajobrazno i doživljajno različita svijeta Slovenije. No službena turistička podjela još ne znači jedinstveno upravljanje. Za zajednička rješenja moraju se dogovoriti općine, destinacijske organizacije i pružatelji usluga. A upravo tu se (pre)često zapne.

Prema mom iskustvu, prečesto je i politika ta koja koči suradnju. Bilo zbog stranačkih interesa, bilo zbog osobnih pogleda na to kako bi turizam u određenoj općini trebao izgledati. Razloga je još nekoliko, ali želim govoriti ponajprije o tome što bismo mogli učiniti zajedno.

U Hrvatskoj postoje županijske turističke zajednice, odnosno ono što Sloveniji nedostaje. Prema mojem mišljenju, to je bolje organizacijsko polazište za uspostavu pametne destinacije, dakle na razini županije. Bolje polazište. Ali ni ondje sama organiziranost u županije još ne jamči povezanost.

Destinacijske kartice, naravno, postoje, i na razini županije. Međutim, kada govorim o pravoj povezanoj destinacijskoj kartici, mislim na nešto više od zbirke cjenovnih pogodnosti. Mislim na rješenje koje povezuje pružatelje usluga, gostu olakšava posjet, a destinaciji pomaže razumjeti njegove interese i na temelju toga djelovati. Samo postojanje kartice još ne znači da sve to već funkcionira.

Popust privlači. No, što gradi odnos?

Možda sam sada mnoge bocnuo, jer ipak imate turističku karticu koja nudi popuste, povoljniji ili uključeni prijevoz i ulaznice. Sve je to korisno. No ako gost za karticu plati određeni iznos, a zatim zbroji vrijednost usluga, brzo može izračunati svoju uštedu. Iz njegove je financijske perspektive to i dalje prije svega cjenovna pogodnost. Popust.

Je li popust glavni razlog zbog kojeg bi gost došao? Nipošto. Jeste li vjerni nekom brendu, restoranu ili atrakciji samo zbog popusta? Vjerojatno ne. Odgovara vam kvaliteta. Zadovoljni ste onime što dobivate za plaćeni novac. Ili pružatelj usluge nešto radi kako treba: poznaje vas, komunicira s vama, informira vas i odgovara na vaše želje. Osjećate da vas čuje.

Da, slažem se, na mnogim je mjestima turist samo jednom i teže je graditi odnos. Možda je upravo to i razlog zašto se više ne vraća — jer s njim ne komuniciramo. Jer ga ne pitamo što mu se svidjelo i što bi još želio. Jer mu ne nudimo pravu ponudu. Zašto? Zato što ga ne poznajemo.

Postavljam vam izazov: što biste radije odabrali — pet do deset posto popusta na usluge ili ponudu prema vlastitim interesima i osjećaj da ste negdje dobrodošli? Izračunajte koliko biste eura uštedjeli. S druge strane, koliko biste vremena potrošili da pronađete aktivnosti koje su primjerene upravo vama. I vrijeme je novac.

Danas si gost može pomoći ChatGPT-om ili Geminijem. Opiše svoje preferencije i dobije prijedloge. Dakle, može se nekako snaći. A što je s destinacijom? Zna li i ona što gosta zanima? Zna li povezati informacije različitih pružatelja usluga i ponuditi mu nešto smisleno?

Podatke imamo. Znamo li ih povezati? I ponajprije — činimo li zbog njih nešto drukčije? Na to u intervjuu u ovom broju upozorava i dr. Emil Juvan, dekan Fakulteta za turističke studije – Turistica Sveučilišta na Primorskom. Više podataka samo po sebi još ne znači bolje upravljanje destinacijom. Važno je znati ih upotrijebiti pri donošenju odluka.

Zato je povezivanje aplikacija i programskih alata toliko važno. Gost hotela, restorana, lokalnih trgovina, muzeja, wellnessa, aktivnosti i događanja ne doživljava kao zasebne sustave. Sve je to dio istog posjeta. Zašto bi onda digitalno bilo nepovezano?

Suvremena destinacijska kartica može postati zajednička ulazna točka u ponudu destinacije. Povezano rješenje može objediniti darovnu ili prepaid karticu, turističke pogodnosti, program za izgradnju odnosa s gostom, upravljanje podacima o gostima, segmentaciju, analitiku i komunikaciju.

Time dobivamo novi prodajni i marketinški kanal. Bolje razumijemo što gosta zanima, koje pružatelje usluga posjećuje i što bi još mogao otkriti. Gostu možemo olakšati odabir, a destinaciji pomoći usmjeravati posjet i prema manje posjećenim mjestima ili terminima. Naravno, onda kada prikupljene podatke doista upotrijebimo.

Tehnologija omogućuje, ljudi povezuju

No za ostvarenje je potrebna suradnja. Pružatelji informacijskih rješenja mogu osigurati tehnologiju i pomoći u povezivanju. Zajedničke ciljeve, međutim, moraju oblikovati upravitelji destinacija zajedno s pružateljima usluga, općinama i lokalnim stanovništvom.

Znamo da se u brojnim gradovima stanovnici na vrhuncu sezone žale na gužve, promet i druga opterećenja. U pravu su. Turizam donosi prihode, ali moramo se zapitati i što od toga dobivaju ljudi koji ondje žive. Svakako je pohvalno da ih osvještavamo i educiramo. No moramo ih čuti i uključiti u donošenje odluka.

O tome u intervjuu govori i dr. Emil Juvan: glas stanovnika mora biti stalan dio upravljanja destinacijom. I s tim se slažem. Ako ih pitamo za mišljenje, moramo pokazati i što smo zbog njihova odgovora promijenili.

Kako biste si lakše predočili napisano u ovom članku, pozivam vas da pogledate kratki video koji smo pripremili o tome što za nas znači pametna destinacija.

Pametna destinacija zato ne počinje i ne završava karticom ili aplikacijom. Počinje zajedničkim dogovorom o tome što turizmom želimo postići — za gosta, pružatelje usluga i ljude koji ondje žive. Tehnologija nam u tome može pomoći. No dogovor i suradnju ne može nadomjestiti.

Gost dolazi u jednu destinaciju. Stanovnik u njoj ostaje i kada gost ode. Znamo li je povezati i upravljati njome tako da bude dobra za oboje?