Pametne (f*** up) destinacije

Prie nekoliko dana sam se u Ljubljani sudjelovao na dvodnevnom međunarodnom događaju Urban Future. Svrha mog dolaska bila je prije svega poslovne prirode, jer je jedna od ključnih tema bila i razvoj „pametnih destinacija“.

Na događaju se odvijalo mnogo paralelnih predavanja. Ovaj put nisam tražio inspiraciju. Nakon dovoljno godina u ovom poslu inspiracija više nije moj cilj – toga imam dovoljno. Danas tražim prije svega potvrdu, dodatne ideje, poboljšanja i učinkovite modele. Tražim validaciju da ono što radim ima smisla. Da smjer nije pogrešan. Da sve te godine projekata, sastanaka, pregovora i kompromisa vode nekamo.

Svatko tko je ikada razvijao bilo što zna o čemu govorim. Sve počinje s dobrom namjerom. Postoji ambicija. Postoji potvrda tržišta. Povratne informacije su pozitivne. Svi žele nešto novo, svi osjećaju da je potreban pomak naprijed.

I ovaj put sam imao nekoliko sastanaka. Opet sam dobio potvrde:
„Da, to trebamo.“
„To je važno.“

Ali… što onda?

Koliko puta smo već vidjeli taj početni interes. Slijedi „follow-up“, a onda se (pre)često negdje zapne. I traje i traje neka odluka, ili se naručitelj odluči za drugog izvođača. Na temelju kojih kriterija? O tome ovdje neću raspravljati. I načelno s tim nema ništa loše – svatko ima pravo izabrati ono što smatra da je najbolje za njega. Pitanje je: je li to zaista najbolja odluka?

„Fuck up“ panel

Jedan od najzanimljivijih dijelova događaja bio je završni „Fuck up“ panel, gdje su gosti iz Španjolske, Litve i Estonije – svi iz javnog sektora – otvoreno govorili o svojim greškama.

Zamislite sljedeću situaciju:
Upotrijebiš „buzzword“, povežeš ga s drugim popularnim izrazom i iz toga nastane nešto što zapravo nitko ne razumije – novi “buzzword”. Budući da je tema trenutno „vruća“ u Europi, projekt dobije visoko financiranje.

Sljedeći dan – otrježnjenje: Što sada? Što uopće moramo napraviti?

Glavni problem: priznanje greške

Najzanimljivije?Svi govornici bili su spremni javno priznati svoje greške. A te greške nisu bile male – puno su koštale. I tu dolazimo do suštine.

Najveći problem nije tehnologija. Nije znanje. Najveći problem je: priznati grešku.

To je izuzetno teško. Posebno u javnom sektoru – o politici radije uopće neću ni počinjati.

Zašto?

Ego.
Prečesto ne dopušta priznanje ili ispriku. Čak i ako je greška svima očita, ustraje se na svom – do kraja. Posljedica? Još veći troškovi.

Pohlepa.
Dodatni euro u džepu uvijek dobro dođe. „Prijatelj od prijatelja“ je naravno odličan izvođač. Istina je da još nema iskustva s točno takvim projektom – ali to valjda nije problem, zar ne?

I tako nastaju (ne)uspješni projekti. I pametne (f*** up) destinacije.

Dodao bih još jedno iskustvo: u vrlo kratkom vremenu dobio sam tri potvrde da izbor izvođača po principu „prijatelj od prijatelja“ nije bio dobar. Projekti su danes daleko od ciljeva koje su si postavili. Ali naravno sve je to “off the record” od “dobro obaviještenih izvora”.

Greška kao lekcija

„Fail je lekcija.“

Zvuči kao klišej.
Dok ne radiš u sustavu gdje greške nisu dopuštene. U većini destinacija greška znači:
· netko je napravio grešku
· netko je odgovoran
· netko će snositi posljedice

Zato se greške skrivaju. Ne dokumentiraju se. Ne analiziraju se. I često na kraju za njih ne odgovara nitko. Ali bez grešaka nema razvoja.

To zna svaki poduzetnik. To zna svako dijete koje uči hodati.

Iz vlastitog iskustva: najveće lekcije nisam naučio iz uspješnih projekata, nego iz onih koji nisu uspjeli. Razlika je samo u tome što smo ih analizirali i razumjeli.

Vizija nije problem

Jedna od najvećih zabluda u ovom poslu je da trebamo bolju viziju. Ne trebamo. Vizije su sve bolje. Prezentacije sve ljepše. „Buzzwordi“ sve moderniji. Ali implementacija? Ista ili lošija.

Upravo to su rekli i govornici na tom panelu. Nitko nije imao loše namjere. Problem je bio negdje drugdje: premalo slušanja dionika, premalo provjere i prije svega – loše vođenje procesa.

Viziju može napisati gotovo svatko. Proces, a time i realizaciju, puno manje njih. I tu se razlikuju destinacije koje žele izgledati pametno (samo na papiru), od onih koje to zaista jesu.

Zaključak

Pametne destinacije ne propadaju zbog nedostatka ideja.Propadaju zato što nitko ne preuzima odgovornost za greške. Jer iz pogrešnih odluka ništa ne naučimo. I jer projekte ne provedemo do kraja.

I to nije pitanje tehnologije. To je pitanje upravljanja.