Što zaista znači razvijati turizam koji funkcionira u praksi, a ne samo na papiru? Ivana Kolar, iskusna stručnjakinja za hotelski i termalni turizam te osnivačica tvrtke Julius Rose, turizam razumije iznutra – od operativnog upravljanja do strateškog razvoja.

Danas kroz svoj rad pomaže destinacijama i kompanijama razvijati održive i provedive modele, s jasnim fokusom na rezultate, vrijednost i turizam koji funkcionira u praksi. Njezini uvidi i projekti sve češće otvaraju ključna pitanja razvoja turizma u regiji – od cjelogodišnje ponude i health & wellness koncepta do upravljanja podacima i stvaranja dugoročno održivih destinacija.

STRATEGIJA I RAZVOJ TURIZMA

Iza vas je bogato operativno iskustvo u hotelskom i termalnom turizmu, a danas kroz privatnu konzultantsku tvrtku Julius Rose djelujete kao savjetnica i strateška partnerica destinacijama.
Kako vam kombinacija operativnog iskustva i savjetodavne uloge pomaže izbjeći „strategije na papiru“ i pretvoriti ih u provedive modele razvoja?

Operativno iskustvo u hotelskom i termalnom turizmu naučilo me da strategija vrijedi samo onoliko koliko je provediva u svakodnevnom poslovanju. U savjetovanju i radu s destinacijama, kao i s turističkim kompanijama, uvijek polazim od realnih kapaciteta - ljudi, procesa i jasnog potencijala „na terenu“. Nije cilj kreirati idealne modele, već one koji mogu zaživjeti već sutra i značajno unaprijediti poslovanje. Uvijek krećem od analize stanja i šire slike kako bi se kreirao pravi smjer razvoja s jasnim prioritetima, definiranim KPI-jevima i nositeljima odgovornosti. Tada rezultati ne izostanu.

Dugogodišnja ste zagovornica cjelogodišnjeg turizma.
Koji konkretni segmenti (wellness, outdoor, gastronomija, medicinski turizam…) imaju najveći potencijal za razvoj 365 dana u Sloveniji i Hrvatskoj – i što ih danas najviše koči?

Najveći potencijal za 365 turizam u Sloveniji i Hrvatskoj vidim u kombinaciji zdravstvenog, kulturnog i gastro turizma. Wellness i termalni turizam je prirodna prednost regije, ali još uvijek nedovoljno diferencirana i često previše fokusirana na “klasični spa”. Važno je oblikovati jasnu priču zdravstvenog turizma, koji uključuje i preventivu i medicinski aspekt. Na to se može nadovezati i outdoor i aktivni turizam, za koji imamo ogroman prostor za razvoj izvan sezone, posebno kroz mikro-doživljaje i personalizirane programe. Zdravlje je danas na vrhu liste prioriteta većine ljudi, svi želimo biti vitalni i mladi. Kultura i baština su bogate na obje lokacije, važno ih je na suvremeni način približiti mladima, koji danas čine 50% putnika.

Najveći problem ili izazov je nedostatak integriranih proizvoda, ponuda je često fragmentirana te slaba koordinacija između sektora zdravstvo - turizam - lokalna uprava. Izuzetno važno je početi pričati priče cjelogodišnjeg turizma i brendirati i aktivno promicati ponudu izvan glavne sezone.

A cjelogodišnji turizam može značajno utjecati na sve aspekte turizma i kvalitete života u destinacijama - smanjiti sezonalnost radne snage, podići kvalitetu života, potaknuti razvoj infrastrukture, značajno podići prihode i smanjiti pritisak na infrastrukturu u ljetnim mjesecima.

DIGITALIZACIJA I PAMETNE DESTINACIJE

Digitalizacija je često temelj pojma „pametna destinacija“, ali taj se izraz nerijetko koristi kao fraza.
Kada maknemo „buzzword“, koja su 2–3 konkretna pokazatelja da destinacija zaista upravlja podacima i iskustvom gosta – a ne samo tehnologijom?

Pametna destinacija nije ona koja ima moderne aplikacije, nego ona koja donosi odluke na temelju podataka i upravlja posjetiteljima na njihovu korist i korist ljudi koji žive u destinaciji. To znači da se različiti podaci o gostima ne samo prikupljaju već se koriste i za donošenje odluka, npr. u području upravljanja cijenama, upravljanja posjetiteljima i razvoju novih proizvoda. To znači da se razumije cijeli guest journey, od inspiracije za dolazak do povratka kući. Ako dođe do neke promjene npr. u potražnji, trendovima, ponašanju gostiju i sl., onda destinacija reagira brzo i prilagođava se tome – ne za godinu dana ili za sljedeću sezonu, nego odmah.

Radeći s različitim destinacijama, koji su modeli upravljanja podacima i digitalnim alatima najviše doprinijeli boljem strateškom odlučivanju – ne samo boljoj promociji?

Najbolji rezultati dolaze iz modela gdje postoji centralna platforma s jasnim pravilima tko unosi podatke, tko ih koristi i za što. Važno je da javni i privatni sektor dijele podatke, bez toga nema realne slike stanja u destinaciji. Nažalost, kod nas je kultura dijeljenja podataka čudna, tvrtke i institucije se boje dati podatke, osobito ako oni pokazuju razinu poslovanja, jer očigledno postoji strah od zlouporabe istih. No, bez podataka i njihove pravilne obrade i pravilnog korištenja nema niti pravih odluka. A važne su nam one koje mogu utjecati na optimizaciju sezonalnosti, razvoj novih proizvoda, upravljanje kapacitetima i sl. Ono što često nedostaje nije suvremena tehnologija, nego upravo kultura upravljanja podacima i povjerenje između dionika.

REGIONALNA SURADNJA, ODRŽIVOST I BUDUĆNOST

Kako gledate na važnost snažnijeg povezivanja Slovenije i Hrvatske – ne samo na razini promocije, već kroz konkretne zajedničke projekte, sustavnu razmjenu podataka i prijenos znanja?

Što danas, po vašem mišljenju, najviše nedostaje kako bi ta suradnja bila doista učinkovita i dugoročno održiva?

Suradnja između Slovenije i Hrvatske ima ogroman potencijal, mi nismo samo susjedi, već smo i dio istog geografskog prostora, imamo zajedničku povijest i slične potencijale. a ne stvarnog utjecaja.

No, ta suradnja  mora ići dalje od zajedničkih kampanja na dalekim tržištima. Kao potpredsjednica SLO CRO Gospodarske komore doista se trudim utjecati na povezivanje i zajedničke aktivnosti. Najveće prilike vidim u razvoju zajedničkih turističkih proizvoda, poput health & wellness ruta, razmjeni podataka i analitike te zajedničkim edukacijama i prijenosu znanja. Danas ljudi putuju bez razmišljanja o administrativnim granicama, a međusobno bi mogli i privlačiti goste iz obje države tijekom cijele godine na kraće ili dulje odmore.

U tome bi pomoglo malo više komunikacije i dugoročni okvir suradnje, a ne samo projektni pristup povremenog zajedničkog oglašavanja i pojedinačni prekogranični projekti. Bez toga  suradnja ostaje na razini dobre namjere, a ne stvarnog utjecaja.

Održivost je danas standard, ali često ostaje deklarativna.
Koje bi tri konkretne i mjerljive promjene u wellness, termalnom i destinacijskom turizmu pokazale da se održivost zaista implementira?

Ako govorimo o stvarnoj implementaciji održivosti, izdvojila bih tri konkretna pokazatelja: upravljanje resursima (voda, energija, prostor) - mjerljivo smanjenje potrošnje po gostu, upravljanje kretanjima gostiju - smanjenje pritiska na “hotspotove” i razvoj alternativnih lokacija te lokalna integracija - veći udio lokalnih proizvoda i usluga u turističkoj ponudi.

Ako biste morali izdvojiti jedan ključni izazov i jednu najveću priliku za turizam u regiji u sljedećih 3–5 godina – što bi to bilo i zašto?

Najveći izazov je za mene transformacija modela turizma iz volumena u vrijednost. To znači manje ovisnosti o sezoni, veća dodana vrijednost po gostu i održiv razvoj prostora. To je kompleksna promjena jer zahtijeva koordinaciju cijelog sustava, ponešto kreativnosti i definitivno promjenu mindseta.

Najveća prilika je pozicioniranje regije kao vodeće destinacije za health i lifestyle turizam. Imamo prirodne resurse, infrastrukturu, znanje i stručnost te geografsku prednost. Ako to uspijemo strukturirati i strateški voditi i naravno ispravno marketirati - možemo postati referentna regija u Europi za cjelogodišnji turizam i wellbeing.