Pametna destinacija ne počinje u aplikaciji

Od Bagdada do Tare

Prije nekoliko dana vratio sam se s poslovnog putovanja po Iraku. Mnogo sastanaka, mnogo razgovora, mnogo dojmova. Irak je jedna od onih država u kojima vrlo brzo vidiš koliko je infrastruktura važna. Nekada je bio jedna od najnaprednijih država, zatim je gotovo u cijelosti razoren, a sada se polako oporavlja. Razvoj se odvija brzo jer u državi ima mnogo novca. Turistički je najrazvijeniji sjever Iraka.

Većinu vremena proveo sam u Bagdadu, a na sjever nisam uspio otići. Bagdad je devetmilijunski grad suprotnosti. Od skupog prestiža do razrušenih zgrada, neuređenih cesta i pločnika koje jedva da igdje vidiš. Ni Google Maps ne radi dobro, iako imaš internetsku vezu. Bagdad svakako još nije ni „P” od pametne destinacije. Ali s obzirom na novac kojim ova država raspolaže, ima sve mogućnosti da to jednoga dana postane.

I tako, gotovo bez prijelaza, dolazi ljeto. Razmišljam o odmoru. Članak pišem u automobilu, supruga vozi. Glava mi je još uvijek zaokupljena različitim obvezama. Jesam li napravio sve glavne stvari? Što sam zaboravio? Hoće li ponovno iskrsnuti neki projekt, kao gotovo svakog ljeta? Ne da se žalim. Dobro, iako se malo žalim. Prije svega zato što bih se mogao bolje isključiti.

Još prije dva dana nisam točno znao kada ćemo krenuti. Znam da treba stati i da je vrijeme za odmor. Djeca su nestrpljivo čekala. A ja se pitam: „Hoću li se znati barem približno ponašati u stilu dolce far niente?”

Destinacija? Nacionalni park Tara u Srbiji. Već me nekoliko godina hrvatsko more više ne zanima. Preskupo i prevruće. Traženje mjesta za ručnik? Ne, hvala. O destinaciji sam nešto čuo i ponešto istražio, koliko mi je vrijeme dopuštalo. Budući da se u našem poslovanju mnogo bavimo i podrškom te ponudom rješenja za pametne destinacije, naravno da me zanima što ćemo ondje pronaći.

Već je početak bio zanimljiv. Rezervaciju obavljam preko Bookinga. Plaćanje na licu mjesta. U redu. Pišem smještajnom objektu i pitam može li se u resortu plaćati karticom. Odgovor? „Only cash.” Aha. Ništa, morat ćemo ponijeti više gotovine. Za čovjeka poput mene, koji rijetko ima više od 50 eura u novčaniku i gotovo sve plaća karticom na telefonu, bit će to zanimljivo.

Ono što gost doista primjećuje

Za mene pametna destinacija nije samo digitalizacija, nego i ljudi, njihove navike i ljubaznost. Možda mi je upravo ovo posljednje najvažnije. Sve se može riješiti ako su ljudi ljubazni i spremni pomoći.

S druge strane, ni ljubaznost ne pomaže mnogo ako je osnovna infrastruktura loša. Već se sada pitam kakva će biti cesta do konačne lokacije, a zatim i do različitih točaka unutar destinacije. Budući da smo danas već prilično ovisni o internetu, zanima me i to. Znam, međutim, da me eventualni problemi ni približno neće smetati kao inače. Namjeravam prebaciti iz šeste brzine u treću. Nadam se da ću katkad uspjeti i u drugu.

Destinacija nije slogan. Nije aplikacija. Nije lijepa internetska stranica. Nije strategija u PDF-u. Destinacija je osjećaj. Pitanje je znaš li kamo trebaš ići. Možeš li parkirati. Hoće li te netko normalno dočekati. Razumiješ li što možeš raditi. Opušta li te prostor ili te dodatno umara. Imaš li osjećaj da si dobrodošao ili si samo još jedan novčanik koji treba što prije isprazniti.

Zlatibor bi trebao biti dobar primjer. Možda je ponegdje urbanistički divlji. Možda nema onu sterilnu uređenost koju rado povezujemo s „ozbiljnim” destinacijama. Ali upravo zato može biti zanimljiv. Jer nije nastao kao savršen proizvod iz udžbenika. Nastao je iz potražnje, energije, investicija, domaćih i regionalnih gostiju, obitelji, vikenda, apartmana, hrane, zraka, šetnji, wellnessa, zabave i vrlo konkretne potrebe ljudi da nekamo odu.

I tu dolazimo do neugodne istine za mnoge „top” destinacije u regiji. Gostu je često svejedno koliko strateških dokumenata imate. Važno mu je korisničko iskustvo. Ipak vjerujem da je na prvome mjestu još uvijek to koliko su ljudi prema njemu ljubazni. Je li dobio vrijednost za svoj novac? Jesu li djeca imala što raditi? Je li bilo dovoljno sadržaja? Je li hrana bila dobra? Je li mogao šetati? Je li se mogao odmoriti? O svemu tome ovisi hoće li se vratiti.

Živost je često snažnija od savršenstva

Osobno me zanimaju destinacije koje nisu nužno najočitiji izbor. Mjesta koja još nismo do kraja istražili. Planinske destinacije, unutrašnjost, manji gradovi, mjesta uz rijeke, šume, ruralna područja i lokalne zajednice. Prostori koji dugo nisu bili u središtu turističke pozornosti, a danas sve više postaju pravi akteri turizma.

Zašto?

Vjerujem da nisam jedini i da nas je sve više koji, uz sve luđi ritam života, tražimo nešto drugo. Tražim manje buke. Više prostora. Manje razmetanja. Više osjećaja. Manje umora nakon odmora. Više normalnosti. I da, bolji omjer cijene i iskustva.

Zato i mjesta bez velikih kompleksa mogu konkurirati poznatijim destinacijama u regiji. Imaju, naime, nešto što je danas vrlo važno: energiju, širinu, dostupnost, sadržaj i osjećaj da se nešto događa. Nisu savršena. Ali su živa. A to je u turizmu često snažnije od savršenstva.

Pametne destinacije budućnosti neće biti samo one koje znaju privući gosta. To danas uz dovoljno velik marketinški proračun može gotovo svatko. Prave pametne destinacije bit će one koje znaju primiti gosta, čuvati prostor, podržati lokalne ljude i omogućiti čovjeku da se kući vrati barem malo odmorniji nego što je došao. Što je, budimo iskreni, danas već gotovo luksuz.

Da, priznajem da se veselim posjetu Nacionalnom parku Tara. A prva stvar kojoj se veselim? Knjiga. Dobro, zapravo najprije pivo na destinaciji, nakon što parkiram automobil.

Želim vam ugodan odmor, gdje god ga provodili. Da se odmorite, digitalno isključite i napunite energijom.