Kada šuma postane dio pametne destinacije

U ovom izdanju Pametnih destinacija otvaramo nešto drukčiji pogled na budućnost turizma. Pametne destinacije nisu samo destinacije koje koriste podatke, digitalne alate i suvremene tehnologije. One sve više postaju i prostori koji znaju razumjeti čovjeka, njegovu potrebu za ravnotežom, zdravljem, mirom i kvalitetnim dodirom s okolišem.

O tome razgovaramo s doc. dr. Darijom Cvikl, istraživačicom i stručnjakinjom u području turizma, dobrobiti, šumskog turizma i povezivanja prirodnog okoliša sa zdravljem. Njezin rad otvara važno pitanje: kako šuma i priroda mogu postati više od same pozadine turističke ponude — kako mogu postati dio promišljenog, odgovornog i dugoročno održivog razvoja destinacija.

1. Pametna destinacija izvan tehnologije

Kada govorimo o pametnim destinacijama, često prvo pomislimo na digitalizaciju, podatke i upravljanje posjetiteljima. Što se, prema Vašem mišljenju, često zanemaruje u razvoju pametnih destinacija kada govorimo o čovjeku, prostoru i kvaliteti života?

Pri razvoju pametnih destinacija često zanemarujemo činjenicu da pamet nije samo tehnološka kategorija. Pametna destinacija nije samo ona koja učinkovito koristi podatke, aplikacije i digitalne alate, nego prije svega ona koja zna, također uz pomoć IKT-a, ali prvenstveno na temelju kritičkog razmišljanja upravitelja, dugoročno uravnotežiti potrebe posjetitelja, lokalnog stanovništva i poslovanja s jedne strane, s okolišnim zahtjevima očuvanja izvornog prirodnog okoliša, njegove georaznolikosti i bioraznolikosti te očuvanja kvalitete života i djelovanja s druge strane.

Kao docentica na Međunarodnom fakultetu za društvene i poslovne studije te nositeljica kolegija Održivi menadžment u turizmu, pametnu destinaciju razumijem kao prostor koji zna cjelovito upravljati razvojem: sa stajališta zdravlja, okoliša, zajednice, identiteta prostora i održive vrijednosti. U tom su smislu moji autorski radovi od 2015. godine nadalje, prije svega istraživanja turističke privlačnosti šume, šumske terapije, terapeutskog šumskog turizma i održivog destinacijskog razvoja, usmjereni upravo na razumijevanje destinacije kao živog ekosustava, a ne samo kao turističke djelatnosti koja bi se razvojno planirala izolirano.

Pametna destinacija budućnosti stoga će morati biti i regenerativna destinacija koja ima ekosustavni karakter – dakle takva koja uspjeh ne mjeri samo brojem dolazaka i noćenja, nego i pitanjem ostaje li prostor nakon turističkog korištenja zdrav, dostupan, tih, siguran i kvalitetan za život, kako lokalne zajednice, u prvom redu, tako i cjelokupne flore i faune na području destinacije.

2. Promijenjen odnos prema prirodi

Posljednjih se godina čini da posjetitelji u prirodi više ne traže samo aktivnosti ili lijepe poglede, nego i povlačenje, regeneraciju, tišinu i osjećaj ravnoteže. Kako Vi vidite ovu promjenu u odnosu turista prema prirodnom okolišu?

Odnos turista prema prirodi posljednjih se godina bitno promijenio. Priroda se više ne doživljava samo kao kulisa za rekreaciju, sport ili estetski doživljaj, nego sve više kao prostor povlačenja, regeneracije, psihofizičke ravnoteže i unutarnje obnove.

To je osobito izraženo nakon pandemije, kada su se pojačale potrebe za tišinom, sigurnošću, usporenošću, autentičnošću i kontaktom s prirodnim okolišem. U svojim istraživanjima i stručnom radu u području šumske terapije utvrđujem da posjetitelji u šumi više ne traže samo stazu, pogled ili aktivnost, nego unutarnje transformativno iskustvo koje im pomaže ponovno uspostaviti kontakt sa samima sobom, svojim tijelom, disanjem, prirodom i osjećajem unutarnje stabilnosti.

Šuma u tom kontekstu postaje terapeutski prostor. Ne zamjenjuje medicinu, ali može značajno podupirati prevenciju, jačanje zdravlja, upravljanje stresom i poboljšanje kvalitete života. To je polazište prisutno i u mojim autorskim radovima o terapeutskom šumskom turizmu, modelu turističke privlačnosti šume te u stručnim materijalima koji povezuju turizam, zdravlje, održivi razvoj i šumske ekosustave.

3. Šuma kao doživljaj s dodanom vrijednošću

Šuma je u Sloveniji vrlo prisutna, ali u turističkoj ponudi često ostaje prvenstveno prostor za šetnju, rekreaciju ili izlet. Kada, prema Vašem mišljenju, šuma postaje kvalitetan turistički doživljaj, a ne samo lokacija kroz koju posjetitelj prolazi?

Šuma postaje kvalitetan turistički doživljaj kada se više ne promatra samo kao prostor kroz koji posjetitelj prolazi, nego kao strukturirano, interpretirano i stručno vođeno okruženje s jasnom dodanom vrijednošću.

Ta dodana vrijednost može proizlaziti iz više razina: iz prirodnih obilježja šume, njezine mikroklime, tišine, bioraznolikosti, lokalne kulturne baštine, šumarskih tradicija, doživljajnih staza, terapeutskih programa i uključenosti lokalne zajednice. U jednom od istraživanja turističke privlačnosti šume iz 2022. godine naglasila sam da vrijednost šume u turizmu ne proizlazi samo iz njezine prirodne ljepote, nego iz promišljenog povezivanja ekoloških, društvenih, kulturnih, zdravstvenih i doživljajnih dimenzija.

Kvalitetan šumski doživljaj stoga nije masovni turistički proizvod, nego pomno oblikovano iskustvo koje poštuje prihvatni kapacitet prostora, autentičnost okoliša i zdravlje ekosustava – koje pritom nije namijenjeno samo prestižnim gostima, kako se često razumije nemasovni ili butik-turizam, nego različitim segmentima šumskih turista i posjetitelja. Tek tada šuma postaje destinacijski kapital s visokom dodanom vrijednošću.

4. Granica između autentičnog programa i površinskog marketinga

Kod pojmova kao što su šumska terapija, šumsko kupanje, well-being i regeneracija u prirodi brzo može doći do vrlo različitih tumačenja. Što mora sadržavati stručno osmišljen program kako bi za posjetitelja doista bio siguran, kvalitetan i vjerodostojan?

Stručno osmišljen program prije svega mora biti stručan i siguran – što znači da certifikat koji nudi mora ulijevati povjerenje u instituciju koja ga je izdala. Najbolje je da bude potvrđen i verificiran na nacionalnoj razini, kao što je to slučaj u Republici Sloveniji, gdje je njegovu stručnost potvrdio Centar za strukovno obrazovanje, koji predstavlja središnju državnu instituciju za razvoj, istraživanja i savjetovanje u području strukovnog i stručnog obrazovanja. Osnovala ga je Vlada Republike Slovenije, a suosnivači su Gospodarska komora Slovenije i Obrtnička komora Slovenije.

Nadalje, takav program mora imati jasno definiran cilj, osposobljenog izvođača, siguran protokol provedbe, poznavanje ciljne skupine, poštovanje zdravstvenih ograničenja sudionika, odgovarajuće odabrano prirodno okruženje i etičan odnos prema šumi. Također je važno da se ne obećavaju nerealni zdravstveni učinci, nego da se program temelji na provjerenim znanstvenim spoznajama i interdisciplinarnoj suradnji.

U svojim autorskim radovima, među ostalim u okviru istraživanja šumske terapije, terapeutskog šumskog turizma, studijskog programa za izvođače šumske terapije te znanstvenih i stručnih priloga od 2015. godine do danas, zagovaram razlikovanje između promocije prirodnih šumsko-terapeutskih aktivnosti i stručno utemeljenih intervencija u prirodi. Vjerodostojnost programa proizlazi iz znanja, sigurnosti, metodološke jasnoće i poštovanja prostora.

5. Priroda kao dio destinacijskog upravljanja

Ako destinacija želi razvijati ponudu u šumi ili drugim prirodnim prostorima, nije riječ samo o oblikovanju novog turističkog proizvoda. Potrebno je uključiti i lokalnu zajednicu, prihvatni kapacitet prostora, sezonalnost, zaštitu prirode i osposobljene izvođače. Što Vam se pritom čini najvažnijim?

Ako destinacija želi razvijati ponudu u šumi ili drugim prirodnim prostorima, najprije mora razumjeti da priroda nije prazna razvojna površina. Ona je osjetljiv ekosustav koji ima vlastite granice, funkcije i vrijednosti.

Najvažnije je stoga cjelovito destinacijsko upravljanje koje se temelji na stručnim polazištima. Metodološki okvir za spomenuto cjelovito upravljanje destinacijom objavila sam 2025. godine u inozemnoj znanstvenoj publikaciji Forests. To znači uključivanje lokalne zajednice, šumara, zdravstvenih stručnjaka, turističkih pružatelja usluga, općina, obrazovnih institucija i osposobljenih izvođača programa.

Također je potrebno uzeti u obzir prihvatni kapacitet prostora, sezonalnost, dostupnost, zaštitu prirode, prometna opterećenja, mirne zone i dugoročni utjecaj posjećivanja te – što je vrlo važno – šumsko-terapijski potencijal destinacije, koji mora biti stručno utemeljen.

Svaki put kada negdje predajem o šumsko-terapeutskom turizmu, rado naglašavam da se razvoj terapeutskog šumskog turizma ne smije temeljiti na pitanju koliko posjetitelja možemo dovesti u šumu, nego na pitanju koliko ljekovite, ekološke i doživljajne kvalitete šuma može dugoročno očuvati. To je ključna razlika između potrošačke i regenerativne logike turizma.

6. Prilika za Sloveniju

Slovenija ima snažan zeleni identitet, bogate prirodne resurse i sve više znanja u području zdravlja, dobrobiti i održivog turizma. Gdje vidite najveću priliku da se taj potencijal razvije u prepoznatljiviju i povezaniju turističku priču?

Slovenija ima iznimnu priliku svoj zeleni identitet nadograditi u prepoznatljivu priču terapeutskog, klimatskog i regenerativnog turizma. Imamo visok udio šumskih površina, bogatu bioraznolikost, snažnu tradiciju lječilišnog i wellness turizma, znanje koje se razvija u području šumske terapije te strateško usmjerenje prema održivom turizmu.

Najveću priliku vidim u povezivanju tih područja u cjelovit model: šumska terapija, klimatska odmarališta, zdravlje, lokalna zajednica, održivo destinacijsko upravljanje, obrazovanje izvođača i znanstveno utemeljeni programi. U svakom sam dosadašnjem intervjuu također naglasila da bi Slovenija mogla postati jedna od vodećih europskih destinacija za terapeutski šumski turizam, ali samo ako se razvoj bude temeljio na stručnim standardima, interdisciplinarnoj suradnji i zaštiti prirodnih ekosustava.

U svim svojim autorskim radovima od 2015. godine nadalje, uključujući istraživanja turističke privlačnosti šume, model šumskog turizma, klinički pilot-projekt u području šumske terapije, priloge o terapeutskom šumskom turizmu i stručna polazišta za obrazovanje izvođača šumske terapije, ističem da Sloveniji nisu potrebni samo novi proizvodi, nego povezana razvojna paradigma.

Ta bi paradigma mogla pozicionirati Sloveniju kao državu u kojoj šuma nije samo prirodni simbol, nego i prostor zdravlja, znanja, kulture, tišine i kvalitetnog života.