Paranoja o previše turista je odviše, trebamo samo bolje upravljanje

2. dio

Dominik S. Černjak, predsjednik TZS

Dok Slovenija bilježi nove turističke rekorde, u javnosti se jačaju rasprave o gužvi na najpopularnijim točkama, visokim cijenama i (ne)uređenosti prometnih tokova. Je rješenje u zatvaranju cesta i ograničavanju pristupa ili u pametnijem upravljanju? Kako može pri tome pomoći digitalizacija? O tim izazovima je govorio Dominik S. Černjak, predsjednik Turističkog saveza Slovenije i dugogodišnji turistički djelatnik, koji probleme poznaje tako s sustavnog aspekta kao i iz prve ruke, kroz vođenje turističkog resorta Jasna u Kranjskoj Gori. Kao naš gost u ovom intervjuu odgovara na optužbe za elitizam, razbija mite o prenatrpanosti određenih destinacija i nudi konkretna rješenja za digitalizaciju te raspršenost turističkih tokova u manje poznate slovenske krajeve.

Gospodine Černjake, turizam se u zadnjih desetljeća drastično promijenio. Kako tehnologija i novi mediji utječu na navike turista?

Promjene su izuzetne. Danas živimo u eri influencer-a, koji su u velikoj mjeri zamijenili klasično novinarstvo. Podaci pokazuju da čak 80 % ljudi traži putne informacije na mrežama poput TikToka. Turist danas je informiraniji, ali istovremeno traži autentičnost. Na tom području vidim veliku i važnu ulogu lokalnog stanovništva – turistički volonter može biti najbolji lokalni influencer, jer iskreno živi za svoj kraj.

U posljednje vrijeme puno se govori o (turističkoj) preopterećenosti nekih točaka, poput Vršiča, Bleda ili Triglava. Trebamo li po uzoru na neke strane destinacije ograničiti pristup tim točkama?

U Sloveniji po tom pitanju vlada nepotrebna paranoja. Turista nikad nije previše, problem je samo u njihovoj raspodjeli. Analiza u Kranjskoj Gori je primjerice pokazala da je na godišnjoj razini zauzetost samo 27-odstotučna, parkingi su potpuno puni samo četiri dana u godini. Osjećaj gužve često počiva na lokalnoj percepciji, kada je red ispred trgovine, a ne na stvarnim brojevima.

Zatvaranje cesta, poput ideja za Vršič, jedan je od najpogrešnijih poteza – ovdje moram glasno reći da ono što vodi Ministarstvo prometa ili tko god, jedna je od najpogrešnijih ideja. Tako ili tako su zbunili sve turiste. Turist danas je već odgojen da planira raspored i želi osigurati neke svoje termine. Odgovor na to je uredba, kao u Europi, gdje su svi prijezori uređeni. Mi moramo omogućiti protok i pristupačnost. Ne možeš samo zatvoriti sve i postaviti ogradu. Prvi uvjet za prikladno rješenje je da se izračunaju opterećenja. Ja bih želio da Slovenija ima cjelovitu aplikaciju pod nazivom "Info", koja bi mi pokazala različite ture, gdje imam podijeljene destinacije koje su u porastu. Ljudi vole neistražene stvari i destinacije. Uz pomoć modernih alata moramo goste pravilno usmjeravati.

Kako bismo mogli postići bolju raspršenost gostiju, da otkrivaju i manje poznate krajeve, poput Haloz ili Koruške?

Trenutno imamo na rijeci Soči tri različita režima, što je za gosta nejasno. Budućnost slovenskog turizma vidim upravo u regijama poput Koruške, Bele krajine i Zasavja, samo moramo usmjeriti goste tamo.

Kako gledate na fragmentiranost slovenskih općina i utjecaj takve raspršenosti na turističko iskustvo?

U ključnim odlukama trebali bismo polaziti od toga da je Slovenija za stranca i posjetitelja jedna sama destinacija, a ne država razdrobljena na 212 općine. Gost dolazi, posjećuje biciklističku stazu i vozi bicikl, pri tome se ne bavi time da je posjetio brojne općine. To što imamo primjerice na rijeci Soči tri različita režima, katastrofa je. Umjetna inteligencija danas omogućuje puno toga. Mi smo tako džepna priča da bismo uz pomoć modernih alata mogli učinkovito komunicirati s gostima.

Ako se dotičemo područja digitalizacije – naše iskustvo pokazuje da sve potrebne tehnologije i alate zapravo već imamo, ali se ljudi jednostavno ne hvataju za to. Često ističemo primjer susjedne Austrije, gdje stvari funkcioniraju; tamo cijeli kraj doslovno diše i živi za zajedničku priču. Kod nas se čini da se nikako ne možemo dogovoriti?

Vjerujem da je to u velikoj mjeri uvjetovano našom prethodnom uredbom, kada je vrijedilo načelo da je "sve naše". U tom sustavu se očekivalo da ćeš sve napraviti, istovremeno ljudi nisu bili odgovarajuće stimulirani za to. To je ostavilo određene tragove u mentalitetu. S druge strane, nužno je imati postavljene jasne modele. Greška je pristupiti pojedinca i samo mu narediti: "to morate dati". Umjesto toga ga moraš potaknuti. Svaki si opravdano postavlja pitanje: "Što je bonus za mene?" Kod većine ljudi ne ide o nerazumijevanju – svi će reći da su "za". Međutim, moramo biti sposobni ponudu povezati u cjelinu, gdje su koristi jasne za sve uključene.

Često čujemo izraze „butični turizam“, istovremeno se domaći gosti žale na visoke cijene. Je li Slovenija postala preskupa?

Izraz „butični turizam“ za mene je zastarjeli. Nekad su butici bili nešto posebno, danas su ih pregazili trgovinski centri. Mi smo tu „butičnost“ definirali kao održivost, što je sada standard. Što se tiče cijena – još nismo tamo da smo stvarno skupi, ali istina je da je domaći gost često zanemaren. To je greška, jer je domaći gost „zlatni gost“.

Istovremeno se moramo svjesni biti da turizam u manjim mjestima omogućuje opstanak osnovne infrastrukture. Da u Kranjskoj Gori nije turizma, koji donosi većinu prihoda, vjerojatno ne bi bilo javnog prijevoza, ljekarne ili dobro opskrbljene trgovine. Turizam je industrija koja omogućuje blagostanje, ako je znamo pravilno upravljati.