Od Baščaršije do Londona: lekcije o pametnim destinacijama

Zadnjih 14 dana bilo je prilično intenzivno – od događaja u Sarajevu do sajma u Londonu. Dva potpuno različita okruženja, gotovo dva svijeta. Na jednoj strani još uvijek tražiš gotovinu i nadaš se da će karticu uopće prihvatiti. Na drugoj strani bez razmišljanja platiš javni WC (0,2 funte) karticom – i nitko te čak ni ne pita kako ćeš platiti. Podrazumijeva se.

A upravo se u tom kontrastu krije bit. Svaka destinacija ima svoj karakter. Sarajevo sa svojom Baščaršijom – uske ulice, miris hrane, osjećaj povijesti na svakom koraku. London pak na drugoj strani – moćne zgrade, crkve, dvorci i globalna energija – osjećaj da si u središtu svijeta. Usporedbe su velike, razlike očite, ali nešto im je zajedničko: ljudi. Otvorenost, spremnost pomoći, normalna, ljudska komunikacija.

I upravo tu počinje razmišljanje o pametnim destinacijama. Često govorimo o tehnologiji, podacima, digitalnim alatima. No korisničko iskustvo i dalje najviše definira – čovjek.

Prvi kontakt s Londonom? Autobus s aerodroma. I vozač. Ne pretjerujem – imao sam osjećaj kao da sam došao na vrlo suptilan stand-up nastup. Čovjek je uzeo mikrofon i počeo objašnjavati pravila vožnje, sigurnosne upute, stajanja… ali na način da si ga zapravo slušao. Onaj tipični engleski humor, blago sarkastičan, vrlo suptilan, potpuno nenametljiv. Bez ijedne “prisiljene” rečenice. I na kraju, tik prije završetka vožnje, još jedan “završni nastup” – ponovno informacije, zahvala, želja za ugodnim danom. Profesionalno, a istovremeno toliko ljudski da dobiješ osjećaj da si dobrodošao. To je prvi dojam destinacije. I takve stvari ostaju.

Još zanimljivija situacija: prvi put u autobusu, malo zbunjen, pitam vozačicu idem li u pravom smjeru. Kaže, izađemo… i shvatimo da smo otišli u pogrešnom smjeru. Vozačica se odveze nekoliko metara naprijed, otvori vrata i kaže da moramo u suprotnom smjeru. Bez nervoze, bez “to nije moj problem”. Samo pomoć.

Mala gesta, velik dojam.

Ovaj put sam si prvi put uzeo i vrijeme za “nešto više”. Obično dođem na događaj i odmah se vratim. Ovaj put sam si uzeo dodatno vrijeme za grad. Webinar o digitalnim alatima za pametne destinacije odradio sam iz parka pored Buckinghamske palače. Sjedim na klupi, računalo u krilu, pola sata govorim u ekran – prolaznici bez ijednog čudnog pogleda. Prostor koji ti omogućuje da radiš bilo gdje. I to je također dio suvremene destinacije. Na ovom mjestu vrijedi spomenuti da eSIM kartica omogućuje 5 GB prijenosa za 5 €. Dok sam kod svog telefonskog operatera provjerio – 10 € za 1 GB...

Nakon webinara slijedi šetnja prema palači. Gužva, ljudi čekaju. Ne znamo zašto. Priđemo bliže ogradi – i za dvije minute policijska pratnja i kolona vozila. Kraljevska obitelj. I da – bez mašte, princ William je zaista pogledao prema nama i mahnuo. Taj kratki, sasvim stvaran trenutak koji ostaje.

No vrhunac – ili gotovo “prekretnica” cijelog posjeta – dolazi zadnji dan. Metro. Gužva. Žurba prema aerodromu. I tek nakon dobrih pola sata shvatim: ruksak je ostao u vlaku. Oba naša laptopa. Novčanik s karticama, gotovinom, dokumentima. I ključ od auta. Te još nekoliko sitnica.

U tom trenutku sve stane. Onaj osjećaj u želucu kad znaš da si u ozbiljnom problemu. Povratak nazad. Traženje. Pozivi na “Lost and Found”. Ništa. Apsolutno ništa. I onda – preokret. Poruka na LinkedInu. Netko je pronašao ruksak. Otvorio ga, našao moje ime i počeo me tražiti. I pronašao me. To nije sustav. To nije digitalno rješenje. To je čovjek.

No to još nije kraj. I povratak kući ponudi svoj završetak priče. Prazna autocesta, 2:30 ujutro, umor. Odjednom plava svjetla iza mene. Policija. Tempomat na 140, propušteno ograničenje 100. Zaustavim se. Dolaze dva hrvatska policajca. Objasne prekršaj, kažu kaznu. Sve korektno. Zatim pitanje za dokumente, razgovor… i ja im ukratko objasnim cijeli dan – izgubljeni ruksak, stres, povratak, čekanje. Pogledali su se i rekli: “Imali ste težak dan. Nećemo vas kazniti. Samo pazite odsad.”

Ako sve to povežem – Sarajevo, London, poslovni sastanci, izgubljeni ruksak, autobusni “stand-up” vozač, policijska kontrola, pa čak i neočekivani susret s princem – dolazim do istog zaključka.

Pametne destinacije nisu samo tehnologija. One su kombinacija:

– funkcionalne infrastrukture

– digitalne podrške

– i prije svega ljudi

Poslovni turizam pritom igra ključnu ulogu. Više nije samo “dođem, odradim, odem”. To je iskustvo. Prilika da netko destinaciju osjeti – i vrati se. S obitelji, prijateljima ili novim poslovnim idejama.

I tu u regiji imamo još jako puno prostora. Ne u osnovnoj ponudi, nego u nadogradnji. U detaljima. U prvom dojmu. U vozaču koji zna od sigurnosnih uputa napraviti iskustvo. U suradnji među dionicima.

Na kraju vrijedi jednostavno pravilo: nije stvar samo u tome što destinacija nudi. Važno je kako se pritom osjećaš, s kakvim osjećajima odlaziš i je li na tebe ostavila dojam da se želiš vratiti. I mi ćemo se svakako vratiti, i to vrlo brzo. A što će biti prvo što ću napraviti? Posjetit ću čovjeka koji se potrudio pronaći me.