Destinacijski turizam: Više od mora i lijepih pogleda

Ovog smo ljeta, kao i mnoga prije, i kao i mnogi drugi, "kružili" između obale i unutrašnjosti. More, sunce i miris borova – klasika je koju smo izabrali više zbog djece. Željeli smo i pobjeći od klasike, birali lokacije u unutrašnjosti, pod uvjetom da nije tako daleko i da možemo autom. Željali smo iskusiti kontinentalne prirodne ljepote, manje gužve i pobjeći od klasike. Podijeliti ću s vama što smo pritom iskusili i naučili.

Već su prvi dani potvrdili da pogled na more, prirodna ljepota i horizont sam po sebi nije dovoljan. Danas destinaciju definira nešto dublje – duh mjesta, ljudi i autentičnost.

Na obali su nas najviše privukli trenuci koji nisu bili planirani i na koje moram priznati nismo ni pomislili. Recimo lokalna dječja vaterpolska utakmica koja je smijehom i navijanjem ispunila čak i susjedno naselje. Moglo se vidjeti da mjesto diše za tu djecu i taj sport. Pa onda lokalno boćarsko prvenstvo, gdje je svaki udarac imao težinu finala Lige prvaka. Ta živa, iskrena energija – ne "Instagram točke" niti restorani s Michelinovom zvjezdicom – držala nas je tamo i navijali smo kao lokalci. Čisto za informaciju pobijedile su Crne mambe, gospođe 60+.

Shvatila sam tada, mještani koji dišu s mjestom su ti koji stvaraju nezaboravna iskustva.

S druge strane, unutrašnjost – izabrali smo za promjenu susjednu, turistički manje razvijenu zemlju – i ona nam je pokazala drugo lice. Kako izgleda kad ne radiš dovoljno na destinaciji. Divlja priroda, neizmjerno bogatstvo zelenila, rijeka i tišine…Zvuči idilično. Željeli smo pogledati nerazvikane slapove i iskusiti adrenalinski rafting. I jesmo, zaista lijep doživljaj prirode, bez puno turista. Ali uz to smo vidjeli i premalo turističkih objekata, restorana, premalo suvenira, smeće uz cestu, gradilišta tamo gdje bi trebala biti šuma. Uređenosti gotovo da i nema – a ipak, opet su destinaciju spašavali ljudi. Oni koji skupljaju smeće iako ne moraju. Koji rone u pauzi od posla da bi čistili rijeku. Koji te pozdrave iskrenim osmijehom i ljubaznim riječima iako nisi njihov gost, njihove vjere niti nacionalnosti. I možda bi u sebi najradije da nema turista u njihovom selu. Ali unatoč tome pričaju s dušom, i iz riječi se vidi da vole prirodu i svoju zemlju. I kao bonus, na kraju te daruju sa bocom domaće šljivovice.

U jednom od smještaja dočekala nas je košara svježeg voća i butelja vina. Detalj koji je prevagnuo nad nedostacima opreme, pa i tople vode. Meni je to bilo dovoljno, jer sitnice su važne. Trud. Ne samo u ambijentu, već u odnosima. Osmijeh, ljubazan razgovor, pomoć – to je ono što ostaje u sjećanju. I susreti s nasumičnim ljudima koji ti otvore srce i ispričaju priču mjesta. Pa saznaš i o povijesti, i istodobno se podsjetiš da su ljudi ispred vjere, nacionalnosti i dobi. Za to nam je bio lijep primjer kad smo se u čamcu na raftingu našli iz skoro cijele bivše Jugoslavije i svi se odlično slagali i zabavili.

Što destinacije mogu naučiti iz mog iskustva?

• Autentičnost nije luksuz – ona je najbolji kapital. Destinacija koja živi za svoje goste, ali još više za sebe, privlači bez marketinških trikova i skupih reklama.
• Mještani su najbolji ambasadori mjesta. Ako im damo potrebnu podršku, oni će stvoriti priču koju ne može kupiti nijedna turistička tabla.
• Priroda nije resurs – ona je partner. Ako je ne čuvamo, gubimo ono zbog čega ljudi uopće dolaze.
• Najveće bogatstvo turizma nisu hoteli, restorani ni aktivnosti. Najveće bogatstvo su ljudi koje susretneš na putu – i oni koji žive na mjestu i svakim svojim djelom ga (pre)oblikuju. Ljudi su ključ svega. Bez njih nijedna destinacija nema dušu – pa makar imala tisuće zvjezdica ili objava influencera. Ovaj put iz tog razloga samo i birali manje razvikane destinacije. Manje u svemu općenito.

Vjerujem da je u jednom Dubrovniku ili na Bledu domaćinima malo teže u tom pogledu, ali pozivam ih da gledaju očima turista i da se sjete da je njihova ljubaznost nešto po čemu će turisti pamtiti godišnji odmor.

Turizam budućnosti neće biti napredniji ni zbog razvoja tehnologije i digitalnih rješenja. Bit će napredniji zbog hrabrosti da mjesto ostane ono što jest – i dopusti posjetiteljima da to osjete. Da podsjeti na prošlost i kako se nekada živjelo s prirodom. Kako je zdravlje i zdrava okolina neprocjenjivo.

Prava inovacija bit će u pronalasku ravnoteže – gdje digitalna rješenja olakšavaju, ali ne zamjenjuju kontakt, gdje sustavi podržavaju održivost, a ne brišu identitet mjesta. Otvoreni domaćini, zadovoljne zajednice i krajolik koji diše punim plućima – nadam se da će to biti turizam sutrašnjice.